Bulimija je poremećaj prehrane koji se odlikuje naglim, paroksizmalnim povećanjem apetita, kao i osjećajem mučne gladi i općenitom slabošću tijela. Suočavanje s takvom bolešću moguće je samo integriranim pristupom. Stoga je potrebna pomoć i psihijatra i psihologa.
Čini se da je s bulimijom čitav život osobe podložan hrani. Sva druga područja života odlaze u drugi plan. Međuljudski odnosi, karijera, obiteljske veze i mnoga druga pitanja prestaju zanimati osobu, zbog čega se i kod njih pojavljuju problemi. Ispada začarani krug: čini se da se čini da osoba "hvata" sve svoje probleme. Nakon još jednog napada proždrljivosti, nužno krivi sebe i pada u depresiju, ali ne može se probiti iz ovog kruga.
Ako je uzrok bulimije određena bolest središnjeg živčanog sustava ili endokrinog sustava, nemoguće je nositi se s njom bez pomoći liječnika specijalista. A ako su uzrok psihogeni čimbenici, pomoć psihologa je neprocjenjiva. Takvi psihogeni razlozi mogu biti: nesklonost u djetinjstvu, traumatična situacija, nedostatak vjere u sebe, teška percepcija života i nedostatak smisla za humor, gubitak smisla za život, slaba prilagodljivost, odbijanje odgovornosti itd.
Uz pomoć psihologa, pacijent može shvatiti istinske, duboke razloge takvog ponašanja, prepoznati prisutnost intrapersonalnih sukoba i razriješiti ih. Samo prihvaćajući se cjelovitim, možete ići dalje i prevladati ovisnost o hrani.
Budući da su uzroci bulimije kod svake osobe različiti, planira se daljnji rad psihologa uzimajući u obzir osobnost pacijenta. Razni treninzi ili individualni rad na promjeni navika, ponašanju općenito, povećanju razine samoregulacije i samokontrole mogu pomoći u borbi protiv bulimije. Također je učinkovit rad na povećanju otpornosti na stres, prevladavanju tjeskobe i povećanju samopoštovanja. Primjerice, procjenjujući koje situacije najčešće uzrokuju stres ili ozbiljnu tjeskobu, u budućnosti možete takve situacije prevladati na prilagodljiviji način, bez nanošenja štete svojoj osobnosti i vlastitom tijelu.
Pohađanje grupa za podršku, komunikacija s onima koji su se već bavili problemom ili su također na putu da ga riješe, pomažu oboljelima od bulimije. Najčešće se takve skupine organiziraju uz sudjelovanje liječnika i psihologa, pa su preporuke i savjeti koji su tamo iskusni uvijek učinkoviti.
Zajedno s psihoterapeutom razvijaju se pozitivni psihološki stavovi i mentalni modeli povezani s ispravnim odnosom prema hrani. U nekim posebno teškim slučajevima hipnoza je učinkovita, iako je psiholozi vrlo rijetko koriste. Ipak, ovo je sfera djelovanja psihoterapeuta i psihijatara, t.j. liječnici.
