Manijaci se odnose na osobe koje pate od mentalnih bolesti. Psiholozi se ne slažu oko prirode njihovih nasilnih sklonosti. Ali postoje čimbenici koji najčešće postaju mehanizam koji osobu tjera na ubojstvo.
Upute
Korak 1
Dječja psihološka trauma. Socijalizacija pojedinca započinje s obitelji. Ako se dijete u početnim fazama formiranja nađe u negativnom okruženju, njegov razvoj ide po zlu. Kompleks inferiornosti najčešće se razvija kod djeteta zbog činjenice da roditelji puno traže od njega. Žele odgojiti čudo od djeteta, ali beba ne opravdava očekivanja. Stalno se kažnjava, grdi, viče. U školi postaje predmet ismijavanja, jer se boji odgovoriti učitelju i ostaje šutljiv. Sve to u njemu rađa mržnju prema ljudima. Pronalazi način da se nasilnicima osveti prijestupnicima. Kasnije se već odrasli manijak jednostavno ne može zaustaviti, počinjući ubijati sve koji ga ne vole.
Korak 2
Problemi sa suprotnim spolom. Glavni čimbenik oblikovanja ideje o seksu povezan je s prvim iskustvima na ovom području. Ako ne uspiju, to ostavlja pečat na cijeli život. Mnogi su manijaci imali poteškoća u komunikaciji s suprotnim spolom, što ih je dovelo prvo do stanja neugode i ogorčenja, a zatim je iznjedrilo bijes i želju za osvetom. Ako je neka osoba bila seksualno zlostavljana u adolescenciji, moguće je da će u budućnosti ovaj model isprobati na svojim budućim partnerima. Dakle, postoji mogućnost da će uživati u ponavljanju radnji koje mu je nekoć počinio.
3. korak
"R-kompleks". Postoji teorija da ljudi postaju manijaci zbog različite strukture mozga. Paleopsiholozi kažu da um kontrolira primitivni mozak. Za neke ljude potonji izmiče kontroli i započinje usmjeravati radnje neke osobe. Tada pojedinac stječe motive ponašanja velikog majmuna i prestaje umjeravati svoj bijes, izlijevajući ga na one oko sebe.
4. korak
Fizička ozljeda. Govoreći o fiziologiji, važno je napomenuti da osoba koja je prije bila apsolutno normalna može postati manijak. Mogao bi dobiti ozljedu mozga, oštetiti jednu od njegovih zona koje su odgovorne za ispravnu percepciju stvarnosti. Većini manijaka nedostaje instinkt samoodržanja, straha, odbojnosti prema krvi. Oni su poput dvogodišnjaka koji su zapeli u ovoj fazi, spremni razbiti i slomiti se. Kad je riječ o fizičkoj traumi, vrijedi spomenuti da vanjska deformacija, koliko god bila mala, ponekad može ukazivati i na sklonost osobe okrutnosti. Vjerojatno su ga zadirkivali i ponižavali zbog nedostatka, što je rezultiralo padom njegovog samopoštovanja, a povećavala se želja da se afirmira kroz druge.
Korak 5
Izvanredna mašta. Talentirani i kreativni ljudi često postaju manijaci. Oni traže načine kako proširiti svoju svijest, pokušavajući doći do dna onoga što se događa. Za njih je osoba poput mehanizma sata koji treba rastaviti da bi se vidjelo što je unutra. Većina manijaka bili su vrsni umjetnici, glazbenici, znalci fine kuhinje.
