Među onima koji imaju sklonosti ka samoubojstvu, nije svima potrebna pomoć psihijatra, usmjerena posebno na sprečavanje samoubojstva. Činjenica je da su često pokušaji samoubojstva demonstrativni i sredstvo manipulacije ljudima.
Osoba koja neprestano prijeti svojim najmilijima da će počiniti samoubojstvo zapravo će izvršiti svoju prijetnju: o tome svjedoči barem činjenica da otvoreno izjavljuje svoju namjeru. Ipak, "demonstrativno samoubojstvo" može ići prilično daleko i čak dovesti do smrti, ali čisto slučajno. Na primjer, skačući na prozorskoj dasci i prijeteći da će se baciti na ulicu, osoba se može nepažnjom provući i stvarno pasti. S takvim je ljudima naravno potreban i rad psihijatra, ali nimalo posao koji treba istinskim samoubojicama.
Ako također izuzmemo razne vrste mentalno oboljelih, tada se stvarno krizna situacija kod mentalno zdravih ljudi najčešće događa s takozvanom socijalnom dezintegracijom ili neprilagođenošću.
Sukob s ljudima koji su značajni za osobu koja pripada njenom socijalnom okruženju (u obitelji, na poslu, u krugu istomišljenika), oštećenje osobnog dostojanstva, gubitak voljene osobe, neizlječiva bolest - sve to čimbenici mogu dovesti do situacija koje se čine bezizlaznima, jer prekidaju mikrosocijalne veze koje osoba treba osjećati značajnima u svom životu. Kao rezultat toga, pojavljuje se osjećaj očaja koji prelazi u duboku depresiju, u kojoj se mentalne sposobnosti smanjuju, a osoba više ne vidi nikakvo drugo rješenje za situaciju, osim svoje smrti.
