Konformno ponašanje jedan je od najčešćih pojmova u socijalnoj psihologiji. Upotrebljava se za situacije kada osoba napusti svoje mišljenje, svoju osobnost kako bi udovoljila drugima.
Karakterizacija konformnog ponašanja
Bit konformnog ponašanja je želja osobe da u svemu oponaša druge. U pravilu se to odnosi čak i na situacije kada je skupina usvojila standarde ponašanja koji su u suprotnosti s općeprihvaćenim normama. Primjerice, školarac, oponašajući skupinu svojih kolega iz razreda, može početi pušiti, vrijeđati mlađe ili dopustiti druge postupke koje društvo osuđuje. U potpunosti prihvaća životni stil ljudi u svom glavnom društvenom krugu i napušta svoje navike i ukuse. Konformno ponašanje posebno je izraženo kada osoba promijeni svoj izgled, uključujući odjeću i frizuru, kako bi bila poput ostalih, čak i ako je novi izgled u suprotnosti s njezinim ukusom.
Konformno ponašanje može imati nekoliko razloga. Najčešće ga sami biraju ljudi koji se ne žele suočiti s problemima. Oni nastoje steći autoritet ili se barem zaštititi od osude drugih, prilagođavajući im se u svemu i u potpunosti se podvrgavajući tuđem mišljenju. Postoji, međutim, još jedna opcija: osoba se može prilagoditi, pokoravati se pravilima grupe kako bi postigla neki cilj.
Sukladnost s ponašanjem obično se smatra prihvatljivom samo ako pomaže osobi da se riješi ovisnosti i osobina prihvaćajući ispravno mišljenje većine. Općenito, najuspješnija opcija je uporaba samo nekih elemenata konformnog ponašanja, pod uvjetom da osoba zadrži svoju individualnost. To mu omogućuje da ostane sam i istovremeno održava dobre odnose s drugima.
Konformna ponašanja
Dvije su glavne vrste konformnog ponašanja - unutarnje i vanjsko. U prvom slučaju govorimo o situacijama kada osoba mišljenje grupe uzima za svoje mišljenje. U drugom se samo izvana drži određenih okvira usvojenih u određenom društvu - na primjer, koristi odjeću koja je uobičajena za nošenje, pridržava se posebnih etiketa.
Postoje i tri dodatne vrste konformnog ponašanja. Prvo je podnošenje, kada osoba ispunjava zahtjeve samo izvana, a utjecaj grupe na njega ograničen je na jednu specifičnu situaciju. Druga je identifikacija, kad ljudi počnu postajati poput drugih, strogo poštuju pravila ponašanja i to očekuju od drugih. Treća je internalizacija, t.j. potpuna podudarnost sustava vrijednosti, ukusa, sklonosti osobe i predstavnika skupine.
