Ljudi pišu pjesme o ljubavi prema životu, prema ljudima, prema Bogu. Za neke ispadaju vrlo dobri, za druge slabe, naivne. To je razumljivo i prirodno, jer je razina vještine među ljudima različita. Postoje autori koji pjesme obraćaju sebi. Koji je razlog? Nemoguće je dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje, jer sve ovisi o osobi.
Upute
Korak 1
Zbog nagle promjene hormonske pozadine, adolescenti sve previše pogoršavaju, postaju osjetljivi i ranjivi, sukobljavaju se s roditeljima, rodbinom i učiteljima. Čini im se da ih odrasli uopće ne razumiju, ravnodušni su prema njihovim problemima. Ako se tome doda neuzvraćena ljubav, učenik može pasti u tešku depresiju, odlučivši da u životu nema sreće, da ga nitko ne treba, da ga nitko ne voli i ne razumije. Da bi izbjeglo te opresivne misli, dijete sastavlja ljubavne pjesme upućene sebi. Takve su pjesme svojevrsni "lijek" za nastalu depresiju. Takva kreativnost govori o negodovanju prema vanjskom svijetu.
Korak 2
Može se dogoditi i suprotna situacija, na primjer, dojmljivi tinejdžer je toliko sretan, postigavši uzajamnost od voljene osobe, da ga preplave emocije, želi reći cijelom svijetu da je voljen. Tako dobivamo redove o ljubavi prema sebi. U takvim stihovima možete razabrati notu radosti i sreće.
3. korak
U zrelijoj dobi to se može objasniti drugim razlozima. Na primjer, osoba iz nekog razloga ne razvija odnose s rodbinom, prijateljima i kolegama, ne može nikako urediti svoj osobni život. Smatraju ga arogantnim, dok je jednostavno previše dojmljiv. Stvarajući ljubavne pjesme, čini se da autor bježi od neugodne stvarnosti, objašnjavajući svima ostalima da zapravo uopće nije arogantan, ima puno zasluga i ima zbog čega voljeti.
4. korak
Postoje slučajevi kada autor stvara pjesme o ljubavi prema sebi, iskreno siguran u svoju neodoljivost, visoke kvalitete, šarm. Sebe smatra uzorom, mjerilom svih vrlina. Takva se osoba uzdiže. Ovo je već križanac između najjačeg egoizma (na rubu egocentrizma) i mentalnog poremećaja.
