Pojam ljudske osobnosti može se klasificirati kao jedan od najnejasnijih pojmova u psihologiji. Gotovo svaki psiholog stvara vlastitu teoriju osobnosti, a to se događa jer neće uspjeti apstraktno proučavati znanost o duši - sve ideje moraju se primijeniti na sebe. Nemoguće je odgovoriti na pitanje "kako predstaviti ljudsku osobnost", a da nema jasnu predodžbu o vlastitoj osobnosti. S tim u vezi, svi se novi pojmovi prvo iskušavaju na sebi, što rezultira neprestanim pronalaženjem novih suptilnosti u razumijevanju strukture vlastite osobnosti. Je li moguće u ideji osobnosti neke osobe izdvojiti nešto zajedničko s čime bi se složili mnogi psiholozi?
Upute
Korak 1
Većina se slaže da se pojedinci ne rađaju. Od osobe se stvara osoba u punom smislu riječi, njezin životni put. Doista, u procesu života svatko od nas razvija svoj karakter, temperament, svjetonazor, sposobnosti, navike, vrijednosti, prioritete, moralne osobine i još mnogo toga. Te su karakteristike manje-više stabilne u ljudskoj psihi, stoga svjedoče o njezinim osobenostima, jedinstvenosti, koja ovu osobu razlikuje od ostalih.
Korak 2
Osobnost je rezultat procesa obrazovanja i samoobrazovanja. Malo se dijete ne može nazvati osobom, jer se odgovornost za njegova djela pripisuje njegovim roditeljima ili odgajateljima. Ako odrasla osoba razmišlja o tome odakle mu one ili one karakterne osobine, izrazi lica i geste, šale i obrati govora, odakle potječu ideje i snovi, tada se ispostavlja da iza svake osobine ličnosti stoji osoba. Osoba koja je u nekom trenutku svog života bila dovoljno važna da podvuče ovu crtu. Najčešće su ti ljudi roditelji, a u procesu odgoja dijete od njih usvaja mnoge osobine. Ali ponekad se posvoje od djece u dvorištu, vrtiću i mnogim drugim mjestima.
3. korak
Postajući odrasla osoba, osoba se više neće sjećati odakle su potekle ove ili one značajke njegove osobnosti. Najčešće ih ljudi dijele na one koji vole i one koji im se ne sviđaju. U procesu života možete ispraviti određene osobine ličnosti. I mnogi u tome uspijevaju. Međutim, većina je toliko navikla na svoju sliku o sebi da nije spremna riješiti se ni osobina koje im svaki dan stavljaju žbicu u kotače, a ne govore više o onima kojima se ljudi ponose. Napokon, za njih znači prestati biti svoji.