Kao što znate, na svijetu ne postoje dvije apsolutno identične osobe. Čak i blizanci, koje poznanici neprestano zbunjuju, imaju svoj karakter, svoj unutarnji svijet. Naravno, svi smo različiti, ali što nas točno čini jedinstvenima i drugačijima od drugih?
Koncept "ljudske osobnosti" od pamtivijeka je izazivao istinsko zanimanje mislilaca, filozofa, kulturnih i umjetničkih djelatnika, kao i običnih smrtnika. Jedan za drugim zamijenjeni su svakakvi pojmovi o tome što je ljudska osobnost i kako se formira.
Danas pojam "ljudska osobnost" ima mnogo interpretacija, od kojih svaka nije lišena zdravog razuma. Osobom se naziva i pojedinac koji je spoznao svoju individualnost, a osoba obdarena sviješću i socijalizirana jedinka.
Psiholozi, govoreći o konceptu "osobnosti", prije svega podrazumijevaju neku vrstu srži koja objedinjuje sve mentalne procese određenog pojedinca u jedinstvenu cjelinu, što ljudskom ponašanju daje stabilan i dosljedan karakter. Stoga su u psihijatriji pod posebnim nadzorom uvijek ličnosti kriminalaca, mentalnih bolesnika, kao i ljudi s ekstrasenzornim sposobnostima. Znanstvenici pokušavaju eksperimentalno otkriti kako se psiha pojedinaca ove kategorije razlikuje od psihe običnih ljudi. Iako je, naravno, osobnost svake osobe ogromno polje za istraživanje.
Do danas je dokazano da se čovjekova osobnost postupno formira samo u procesu komunikacije i aktivnosti. Odrastajući izvan društva, ljudska osobnost nema šanse postati i razviti se. Štoviše, socijalno okruženje igra važnu, ali daleko od jedine uloge u procesu formiranja ličnosti. Svaka osoba također ima urođene (biološke) osobine i sposobnosti, te se može beskrajno razmišljati o nastanku tih osobina. Primjerice, znanstvenici još uvijek ne znaju kako logički potkrijepiti urođene ljudske talente i zašto se dijete rađa s određenom vrstom temperamenta koji se tijekom života ne mijenja.
Jednom riječju, ono što je čovjekova osobnost uistinu je neizmjerno pitanje, čije je znanje osuđeno na daljnju evoluciju dok postoji čovječanstvo.
