Koncept graničnog stanja zajednički je za psihologiju, psihoterapiju i psihijatriju. Često ga možete čuti na televiziji ili u filmovima, ali bez objašnjenja. Pa, što stoji iza toga?
Granični koncept
Pojmovni aparat takvih područja znanja kao što su psihologija i psihijatrija uključuje koncept granične države. To je zajedničko tim znanostima, jer leži na granici između njih. Otuda i prisutnost u terminu korijenske "granice" (konvencionalno).
Psihologija ustupa mjesto psihijatriji upravo tamo gdje se pojavljuje koncept odstupanja. U osnovi se razlikuju po tome što se psihologija bavi normom, a psihijatrija patologijom. Međutim, u svijetu ljudi i njihove psihe nije sve tako transparentno i matematički jednostavno kao u prirodnim znanostima. Ne postoji jasna granica između normalne osobe i psihopate, stoga postoji koncept granične države. O njemu govore kada osoba i njegovo ponašanje više ne odgovaraju u potpunosti normi, ali prerano je govoriti o patologiji. Takva osoba uravnotežuje na tankom i krhkom užetu granice između norme i odstupanja od nje. Jedan od najjasnijih znakova da je osoba još uvijek normalna je njezina svijest o neadekvatnosti svog ponašanja. Potpuno poremećena psiha neće dopustiti nositelju da shvati svoju manu.
U psihologiji, u dijelu karakterologije, postoji koncept naglašene osobnosti. Koristi se za procjenu ozbiljnosti karaktera. Svaka normalna osoba, kao nositelj psihe, ima karakter koji je izrastao na temelju urođenog temperamenta i stekao u procesu razvoja i odgoja. Neke karakterne crte kod različitih ljudi mogu biti posebno izražene. U ovom slučaju, psiholozi govore o vrsti naglašavanja karaktera određene osobe. Naglašavanje osobnosti očituje se samo u životnim situacijama specifičnim za nju. Postoji jedanaest opcija za naglašavanje likova (prema teoriji A. E. Lichka).
Je li naglašena osobnost norma?
Psihopatija ili odstupanje započinju tamo gdje naglašavanje završava. Slika prikazuje kako ozbiljnost nekih karakternih osobina može proći kroz faze norme i patologije. Međutim, norma uključuje prosječnog lika zaglađenog profila i naglašenog s nekim izoštrenim osobinama ličnosti. Oboje su sasvim normalni. Inače, većina istaknutih ličnosti bile su naglašene ličnosti, a često čak i u pograničnoj državi. Samo krajnja ozbiljnost pojedinih karakternih osobina, lišena svijesti i koja se ne očituje u pojedinačnim situacijama, već u svim sferama čovjekova života, gubi naslov akcentacije i postaje patologija, prošavši kroz granično stanje.
