Postoje ljudi s kojima je komunikacija vrlo teška zbog njihove neobuzdane naravi. Takvi ljudi u pravilu ne mogu biti mirnog raspoloženja: neprestano vrište i gube živce.
Upute
Korak 1
Najčešće se osoba, pribjegavajući vrištanju u svađi, osjeća bespomoćno i nemogućnošću postizanja međusobnog razumijevanja sa sugovornikom. Ovo je često izraz straha, nerazumijevanja i nemoći. U svakom slučaju, moramo se složiti da je vrištećoj osobi najvjerojatnije nelagodno i svim snagama pokušava to promijeniti. Ne primjećujući istovremeno, što svojim plačem onemogućava samu komunikaciju.
Korak 2
Svatko ima svoje razloge za strah. Možete vrištati jer je zastrašujuće biti sam i izgubiti svoju jedinu voljenu osobu. To je upravo ono što rade mala djeca, jer je za njih to zaista tragedija: neće preživjeti sami u velikom svijetu. A što vas tjera da neprestano prelazite na vapaj odrasle samodostatne osobe?
3. korak
Razlozi koji leže na površini mogu izgledati lijepo i u potpunosti to opravdavaju, ali ako pogledate dublje, često se ispostavi da sve nije tako sjajno. Stalni plač govori o raspoloženju, razdražljivosti, inkontinenciji. A u slučaju da vrišteća osoba želi krivnju prebaciti na sugovornika, izjavivši da je bijesna, to ukazuje na nespremnost da se promijeni i bude odgovorna za svoje postupke. Teško da će si netko dopustiti toliko da izgubi živce, na primjer, sam s pet huligana u mračnoj uličici, ali s podređenima na poslu, mnogi se pokušavaju predstaviti kao nesretna žrtva provokacija.
4. korak
Stalno vrištanje također znači da je osoba već osjećala svoju nekažnjivost. Nisu odbili komunicirati i surađivati s njim nakon prvog i drugog, a možda i trećeg incidenta, a, najvjerojatnije, primio ga je od osobe prestrašene naletom osjećaja koje nije mogao postići bez vriske. Iako takvi ljudi tvrde da se ne mogu suzdržati, to najčešće nije istina. Za one koji se doista ne mogu kontrolirati, postoje sedativi, a ti ljudi ne dolaze u kontakt sa zdravima. Ostali koriste svoju izmišljenu nemoć kako bi nastavili primati sve što žele, a istovremeno optužuju sugovornike za provokacije i izgubljene kilometre živaca.
Korak 5
Najčešće osoba savršeno dobro razumije da vrištanjem neće postići ništa, pa stoga ne vrišti u situacijama kada je stvarno besmisleno. Žrtve njegovog lošeg karaktera su ili podređeni na poslu ili članovi obitelji.
