Različiti ljudi različito doživljavaju usamljenost. Netko vidi potrebu za tim osjećajem i može mirno biti sam. A neki možda i ne razmišljaju o tome. U svakom slučaju, prije ili kasnije, osoba se suoči s tim stanjem. Nužno je ne izgubiti glavu i zadržati prisebnost. Povijest poznaje mnogo slučajeva kada su ljudi poludjeli od samoće.
Upute
Korak 1
Prije svega, svoju samoću morate shvatiti kao fazu u životu. Ne treba nagađati o uzrocima i posljedicama. Shvatiti samu bit samoće već je velik uspjeh. Podsjetite se samo da nije beskrajno i da je sve gotovo u jednom trenutku. Recite si da se možete nositi sa svojom samoćom, da ste jaka osoba. Bez panike.
Korak 2
Sljedeći je korak odvratiti pozornost. Ako neprestano razmišljate o samoći, bez obzira koliko ste jaka osoba, ona će vas početi svladavati. U ovom trenutku možete razmišljati o hobiju. Morate pronaći aktivnost u koju se možete potpuno uroniti. I trebate roniti svojom "glavom". Ne biste se trebali baviti drugim mislima. Bavite se mukotrpnim poslom koji zahtijeva ustrajnost. Ili se, naprotiv, krećite što je više moguće. Eksperimentirajte s različitim hobijima.
3. korak
Tijekom samoće otvara se prilika za samospoznaju i samorazvoj. Počinjete čuti "unutarnji glas", razmišljate drugačije, mijenjate se, odrastate. Usamljenost će vam pomoći da svijet i sebe vidite iz druge perspektive. Možda ćete početi razgovarati sami sa sobom. Ovdje je vrlo važno držati se unutar granica i ne dopuštati si donošenje odluka na temelju svađe sa sobom. Savjet možete dobiti od sebe, ali nikako rješenje. To može biti opterećeno mentalnim poremećajima.
4. korak
Vrijedno je spomenuti pomoć psihologa. Slobodno idite stručnjacima i razgovarajte o svojim osjećajima i osjećajima. Kada nema dovoljno unutarnje snage, tada ih treba uzimati izvana. Psiholog vam može pomoći.
