Osoba ne shvaća da svaki dan mora donijeti puno odluka, od najjednostavnijih, poput onoga što kupiti u trgovini, do najsudbonosnijih o kojima ovisi cijeli njezin budući život.
U djetinjstvu roditelji većinu odluka donose za dijete. Kupuju mu odjeću po svom ukusu, pripremaju ručkove i večere po svojoj želji. Stoga je dijete zaštićeno od većine problema i ne razmišlja o donošenju ozbiljnih odluka.
U zrelijoj dobi ljudi imaju potrebu za izborom. Tinejdžeri počinju razmišljati o tome u koju bi obrazovnu instituciju trebali upisati studij, koju specijalnost odabrati i, što je najvažnije, s kim će graditi svoj zajednički život. Svaki takav izbor promijenit će čovjekov život u jednom ili drugom smjeru, pa je ovom procesu potrebno pristupiti vrlo ozbiljno.
Kako osoba donosi odluke? Možda je ovo vrlo složen proces biokemijskih reakcija u mozgu, ali sve se može pojednostaviti i svesti na tri glavne metode.
Prva metoda može se nazvati senzualnom. Kad se osoba suoči s određenim izborom, vodi se svojim osjećajima. Na primjer, mladić drugu sekundu prvo predstavi jednu, a zatim drugu djevojku koju želi pozvati u kafić. A izbor se zaustavlja na odabranom koji izaziva više pozitivnih emocija. Ova je metoda tipična za emocionalne ljude, ali često ih može iznevjeriti, jer emocije nisu stalne, a napravljeni izbor ponekad je nemoguće ispraviti.
Druga je mogućnost kada se vodite mišljenjima i savjetima drugih ljudi. Na primjer, vaš je otac cijeli život radio kao zavarivač i daje vam savjete da idete njegovim stopama. Ili imate susjedu koja si je kupila novi telefon i savjetuje vam da nabavite isti. Ovakav način rada tipičan je za ljude koji idu tijekom i ne podrazumijeva njihovo vlastito mišljenje.
I posljednja metoda je analitička. To podrazumijeva analizu svih ili većine čimbenika i posljedica koje proizlaze iz donošenja određenih odluka. Ovo je najteži i psihološki najteži način donošenja odluka, koji može potrajati dugo i uzrokovati psihološki stres na čovjeku zbog oklijevanja u trenutku donošenja odluka. Ova je metoda tipična za ljude koji su sigurni u sebe i ne dopuštaju primat osjećaja nad razumom.
Svaka metoda ima svoje zasluge i nedostatke, a osoba koristi sve tri metode, ovisno o situaciji. Na primjer, neće biti posve prikladno analizirati kvalitativne karakteristike vaše buduće supruge. I u ovom slučaju, većina bi ljudi radije donijela odluku koristeći svoje osjećaje.
Ali u svakom slučaju, bez obzira koliko su snažni osjećaji i bez obzira što vam drugi savjetovali, malo analize za donošenje svake odluke neće naštetiti. I tada ne morate razmišljati o tome kako donositi nove odluke kako biste ispravili stare pogreške.