Svaka je osoba u neku ruku psiholog. Svi svakodnevno proučavamo druge ljude, njihove postupke i osjećaje, gradeći hipoteze i teorije ljudskog ponašanja u svojim mislima. Upravo su te hipoteze svakodnevna psihologija, koja se provjerava osobnim iskustvom osobe. Po čemu se razlikuje od znanstvene psihologije?
Prije svega, svakodnevna psihologija je konkretnija. Svakodnevno znanje vezano je uz određenu situaciju ili određenu osobu. Stečeno znanje nije uvijek moguće primijeniti na drugu osobu. Zato u svakodnevnom životu griješimo, griješimo u ljudima ili pogrešno predviđamo ishod situacije. Psihologija kao znanost, naprotiv, pokušava odvojiti svoje znanje od situacije, ona želi generalizirati tako da njezine teorije mogu pokriti velika područja.
Osoba intuitivno stiče znanje o drugim ljudima. Nerijetko sa sobom ponesemo bilježnicu, zapisujući svaki korak sugovornika kako bismo ga razumjeli, a često si ne postavljamo takav cilj, već jednostavno komuniciramo. Znanstvenik, pak, svoja znanja stječe prema određenom planu. Njegove su metode uvijek promišljene i što je moguće racionalnije.
Ali svakodnevno znanje o drugim ljudima dobivamo ne samo sami, izravno komunicirajući s ljudima. U tome nam pomažu i bajke, basne, izreke i poslovice, koje su stoljećima akumulirale ljudsko iskustvo, mijenjajući se s njim. Znanost koristi udžbenike i dokumentarce za prenošenje informacija.
Kao što je već spomenuto, svakodnevno se znanje provjerava. To znači da je teško razumjeti ispravnost svojih zaključaka bez pogreške. U znanstvenoj psihologiji metoda provjere znanja je znanstveni eksperiment. Tijekom njega dobiveni materijal shvaća se, provjerava, sistematizira i akumulira u okviru određene grane psihologije.
Znanstvena psihologija se ne bi pojavila i ne bi mogla postojati bez svakodnevne psihologije, ali samo njezino znanje definitivno nije dovoljno za razumijevanje cijele suštine ljudske psihologije.
