Nema ništa gore od ravnodušnosti. Predstavlja duhovni vakuum, ravnodušnost prema svemu. Potrebno je boriti se protiv ovog stanja, molitva i dobra djela mogu u tome pomoći.
Nema gore manifestacije ljudske duše od ravnodušnosti. Što učiniti kad nikoga nije briga ni za koga, kad su svi zauzeti samo svojim problemima? U stvarnom svijetu sve je previše pojednostavljeno. Najvažnija stvar nije briga za duhovnost, već briga za tjelesnu udobnost. Zadovoljna osoba nije sposobna za ljubav, sažaljenje, suosjećanje, milosrđe. Derivat ravnodušnosti je okrutnost. Najokrutniji su ljudi koji u životu nisu iskusili patnju i nevolju.
Boriti se protiv ravnodušnosti je teško, ali moguće. Prvo morate sami pojasniti određene točke.
Utvrdite podrijetlo ravnodušnosti
Često je uzrokovano obiteljskim odnosima. Možda je među bliskim rođacima vladalo ozračje ravnodušnosti i nevezanosti, dijete je bilo prepušteno samo sebi. Često se taj osjećaj rađa iz osjećaja usamljenosti i beskorisnosti.
Provedite duboku introspekciju
Prije svega, morate analizirati svoje osjećaje i razumjeti odakle je došlo to stanje uma. Možda je ovo obrambeni mehanizam od djelovanja nekog negativnog vanjskog čimbenika za vas.
Budite kritični prema vlastitim nedostacima
Da biste se počeli boriti s ravnodušnošću u sebi, prvo morate prepoznati njegovu prisutnost. Psiholog ili voljena osoba mogu vam pomoći u tome. Liječi se milošću i dobrim djelima.
Ako se ne borite protiv ove negativne manifestacije, već je kultivirate u svojoj duši, onda vas to može duhovno uništiti kao osobu.
