Izgubiti voljenu osobu uvijek je bolno. A roditelji, čije je dijete počinilo samoubojstvo, prolaze pravi pakao. Izniman osjećaj krivnje za ono što se dogodilo, osuđujući pogledi, nezamjenjiva gorčina gubitka - sve to zahtijeva hitnu akciju.
Nužno je
- - pomoć psihoterapeuta;
- - Internet.
Upute
Korak 1
Bez obzira koliko to otmeno zvuči u ovoj situaciji, ali ipak se smirite. Pokušajte se smiriti barem nekoliko minuta, pola sata, sat. Analizirajte situaciju koja se dogodila, gledajući je izvana. Možete li navesti razloge koji su vaše dijete gurnuli na takav korak? Je li to tvoja krivica? Pokušajte odgovoriti objektivno.
Korak 2
Zapamtite da savršeni roditelji ne postoje na svijetu, svaki od njih čini određene pogreške u odgoju djece. Često se djetetovoj reakciji na određenu situaciju ne može pratiti unaprijed, kao što ga je nemoguće zaštititi od svih mogućih opasnosti stavljanjem u kavez ili držanjem pod staklenim pokrovom.
3. korak
Krivite se i grdite za ono što se dogodilo ako ste namjerno vozili sina ili kćer, pokušali mu nanijeti maksimalnu bol, poniziti, stjerati u kut itd. Ali to nije bio slučaj, zar ne? Vi ste se, kao i većina roditelja, brinuli o svom djetetu, pokušavali mu pružiti puno dobra, odgojili ga i zaštitili od raznih problema.
4. korak
Ne tražite razloge da se iznova zamjerate, od ovoga se ništa neće promijeniti. Pokušajte prihvatiti ono što se dogodilo, podnesite to i ako u vašoj obitelji ima više djece, usmjerite svoju ljubav i brigu prema njima.
Korak 5
Dopustite si da se oslobodite negativnih emocija: plačite, vrištite, lupajte šakama po jastuku, po mogućnosti kako ne biste uplašili ostale članove obitelji. Samo imajte na umu da je ovaj način rješavanja negativnosti dobar kao jednokratni lijek, nemojte ga koristiti cijelo vrijeme.
Korak 6
Pokušajte ne postavljati muzej u sobi u kojoj je živjelo vaše dijete. Dajte njegove stvari sirotištu. Nemojte to smatrati njegovom izdajom, već naprotiv, neka se ovaj čin milosrđa izvrši u čast njegovog sjećanja, kao zamolba pred Bogom za oprost njegove duše. Čuvajte samo njegove fotografije, ali ih nemojte slagati niti vješati na istaknuta mjesta.
Korak 7
Napuštajte kuću češće, šetajte po prometnim mjestima, ali u početku izbjegavajte igrališta, jer će vam, najvjerojatnije, spokojna zabava tuđe djece donijeti bol u srcu. Međutim, postoje ljudi koji su, naprotiv, nakon smrti vlastitog djeteta utjehu pronašli zaposlenjem u nekoj dječjoj obrazovnoj ustanovi: vrtiću, školi, sirotištu itd. Razmislite trebate li ići njihovim putem?
Korak 8
Prestanite beskrajno prolaziti kroz djetetove misli o samoubojstvu. Imajte na umu da niste jedini u svojoj tuzi, na Zemlji ima mnogo uistinu nesretnih ljudi, uključujući one koji su izgubili djecu. Pokušajte svoju bol prebaciti na brigu o onima koji trebaju vašu ljubav, pažnju, naklonost. Ponekad možete doći u sirotište ili hospicij, pružajući svu moguću pomoć nesretnim ljudima.
Korak 9
Pronađite nove hobije, hobije, sklopite zanimljiva poznanstva. Ne vrijedi se lišiti se svih životnih radosti zbog krivnje, stavljajući sebi kraj, pa još uvijek nećete vratiti svoje dijete.
Korak 10
Ne zaboravite da bilo koja, čak i najoštrija bol s vremenom otupljuje. Naučite živjeti iznova, tražite novo značenje, težite pozitivnom pogledu bez obzira na sve, ne dopustite da vas ogorči cijeli svijet.
11. korak
Pokušajte sagledati ono što se dogodilo s filozofskog gledišta. Ako za istinu uzmete učenje da se ljudska duša mnogo puta ponovno rađa, vaše će dijete uskoro pronaći, a možda je i već pronašlo novi život. Prethodno postojanje, poput smrti, dano mu je za određeno, neprihvatljivo ljudsko mišljenje, iskustvo.
Korak 12
Ako se sami ne možete nositi sa svojom tugom, dogovorite sastanak s iskusnim terapeutom. Odredit će vam pojedinačne ili grupne seanse, u drugom slučaju ćete upoznati ljude koji su doživjeli potpuno istu tugu kao i vaša. Ako iz nekog razloga ne možete osobno kontaktirati psihoterapeuta, učinite to putem Interneta. Na Internetu možete pronaći i forume na kojima ljudi koji su doživjeli takvu tugu komuniciraju i traže načine za novi život.
