Komunikacija s drugim ljudima nužni je uvjet za ljudski razvoj. Zahvaljujući komunikacijskom procesu, razmjenjuju se znanje i iskustvo, a kao rezultat različitih rasprava otvaraju se novi načini rješavanja različitih problema.
Teško je zamisliti život bez komunikacije. Mogućnost razgovora s drugim ljudima, razmjene informacija s njima ne samo da svijet čini raznolikijim, već je i jamstvo duhovnog, mentalnog i moralnog razvoja osobe. Suvremeno društvo ne može se zamisliti bez komunikacije.
Razmjena iskustva i znanja
Komunikacija je neophodna za razvoj osobnosti, jer čovjeku dodaje iskustvo. Jedan pojedinac na taj način može iskusiti više od vlastitog života i ere. Zahvaljujući komunikaciji, on i društvo u kojem živi obogaćeni su iskustvom onih oko sebe i onih koji su prije živjeli.
Komunikaciju smatrajte više od pukog razgovora uživo. Kad čitate knjigu, čini se da čujete riječi njezina autora. Isto vrijedi i za mnoge vrste umjetnosti, medije. Ljudi svoja znanja, misli i ideje prenose na razne načine.
Ako je jedna osoba potpuno izolirana, zaglavit će u jednom stupnju razvoja. Što više informacija pojedinac dobije od drugih, to više šansi ima da se uzdigne iznad sebe.
Uobičajena iskustva
Zahvaljujući komunikaciji, osoba se ne samo intelektualno razvija, ona postaje moralno bogatija. Moralno iskustvo prenosi se i komunikacijom. Kad jedan pojedinac dijeli svoje misli i osjećaje s drugim, govori o svojim svakodnevnim situacijama, on na taj način prenosi informacije o tome kako netko može postupiti u određenoj situaciji i kakve posljedice mogu dovesti do određenih radnji.
Samo komunikacijom osoba može naučiti o osjećajima poput ljubavi, prijateljstva, uvažavanja, suosjećanja, suosjećanja. Doživljava puno emocija čiji je spektar sve širi. U svakom poznanstvu možete otkriti novi svijet, drugu galaksiju i sve to zahvaljujući komunikaciji.
Prilika za raspravu
Uz pomoć komunikacije, osoba se razvija i zato što može čuti alternativno mišljenje o određenom pitanju. Bez mogućnosti rasprave o nekom važnom pitanju i zauzimanja stajališta različitog od vlastitog, pojedinac stječe naviku razmišljanja usko i jednostrano. Ponekad je pogled izvana jednostavno potreban za objektivnu percepciju okolne stvarnosti i razumijevanje strategije za daljnje akcije i razvoj.
Mišljenje drugog pojedinca također nije konačna instanca, ponekad se istina dobiva kroz dugu raspravu, što bez komunikacije ne bi bilo moguće. Ispada da bi se bez argumenata i razgovora pojedinac dinstao u vlastitom soku i razvijao bi se puno sporije.
