Ravnodušnost je stanje apatije, nezainteresiranosti za ono što se događa okolo, nedostatka želje za bilo čim. Istodobno, dolazi do smanjenja voljne aktivnosti, odsutnosti bilo kakvih vanjskih emocija.
Upute
Korak 1
Ravnodušnost se često javlja nakon jakog živčanog naprezanja, stresa. Ravnodušna osoba ne želi učiniti ništa, čak joj se i sve radnje na smanjenju stresa čine besmislenima. U ovom slučaju, ravnodušnost djeluje kao zaštitna reakcija tijela protiv pretjerane potrošnje mentalne energije, živčane iscrpljenosti, što je opasno za zdravlje. Istodobno, stanje ravnodušnosti je nepovoljno, pa je uputno što prije izaći iz njega.
Korak 2
Unatoč činjenici da ravnodušnost spašava osobu od nervozne iscrpljenosti, dugi boravak u ovom stanju je destruktivan. Osoba se zaustavlja u razvoju, ne postavlja ciljeve i ne čini ništa da ih postigne, dok se postupno degradira. Ponekad apatija prolazi sama od sebe nakon što se živčani sustav odmori. Ponekad osoba treba savladati sebe. Ako je ravnodušnost rezultat stresa zbog problema na poslu, osoba gubi zanimanje za profesiju, za prevladavanje radnih poteškoća. Postupno, ako se apatija ne prevlada, problem se razvija u pravu krizu.
3. korak
Ravnodušnost se obično liječi odmorom. Osoba se uklanja problema s radom, isključuje telefon, spava i jede. Tada će se nakon nekoliko dana takvog dokovanja zasigurno naći nedovršeni poslovi, javlja se žaljenje zbog izgubljenih napora, živaca i vremena, intuicija sugerira mogućnosti za rješavanje problema. I osoba se ponovno osjeća motiviranom za nastavak profesionalnih aktivnosti.
4. korak
U nekim slučajevima, dok se ravnodušnost ne razvije u dugotrajnu depresiju, morate se prisiliti raditi barem svoje svakodnevne zadaće. Zatim, prevladavajući unutarnji otpor, prisilite se da jednostavno budete prisutni na poslu. Dalje, osoba automatski počinje izvoditi svoje uobičajene radnje, uključuje se u živi radni proces, pokazuje sve više i više interesa za svijet oko sebe, vraćajući se svom prijašnjem aktivnom životu.
