Postoje opća pravila i smjernice za savjetovanje kojih se psiholog mora pridržavati. Ova načela čine rad savjetnika i klijenta strukturiranijim i učinkovitijim.
- Svaki klijent je jedinstven. Dvije identične situacije u principu ne mogu postojati. Stoga je u psihološkom savjetovanju važan pristup usmjeren na osobu.
- Stavovi, stavovi i stavovi klijenta mogu se mijenjati tijekom savjetovanja. Potrebno je predvidjeti pojavu novih problema.
- Klijentove probleme prije svega mora shvatiti sam klijent. Ljudi koji dolaze na konzultacije bez motivacije, češće nego ne, ne mogu prihvatiti odgovornost za postojanje problema i njihovo naknadno rješenje.
- Udobnost i sigurnost klijenta glavne su sastavnice savjetovanja. Ako tijekom rješavanja svojih problema osoba doživi moralnu ili fizičku nelagodu, tada bi psiholog trebao prestati raditi ili je prenijeti na drugi kanal.
- Psiholog tijekom savjetovanja mora koristiti sve svoje najbolje osobine, kako profesionalne, tako i osobne. Unatoč tome, mora se sjetiti da glavna uloga u rješavanju klijentovih problema leži na samom klijentu. Ako problem nije riješen, tada zbog toga nema potrebe sebi nametati egzistencijalnu krivnju.
- Rezultat savjetovanja može biti ili ne odmah vidljiv ili odložen na vrijeme.
- Savjetnik se uvijek mora pridržavati pravila profesionalne etike.
- Savjetovanje se treba temeljiti na teorijskom znanju. Međutim, silno povjerenje u obrazovnu literaturu i potpuno isključivanje osobnih ljudskih osobina mogu dati destruktivan rezultat savjetovanja.
- Savjetnik bi trebao razlikovati probleme od dilema i retoričkih pitanja.
- Proces savjetovanja trebao bi biti dvosmjerna interakcija.
