Psihološko savjetovanje organizirani je razgovor na temu, tijekom kojeg klijent i profesionalni psiholog zajedno razumiju problem i pronalaze najbolje načine za njegovo rješavanje. Da bi savjetovanje proteklo bez problema, vrlo je važno pravilno ga organizirati.
Upute
Korak 1
Osigurajte sve potrebne uvjete za ugodnu komunikaciju. Psihološko savjetovanje zahtijeva određenu iskrenost od klijenta i spremnost da psihologa pusti u osobna područja njegovog života. Stoga je vrlo važno da se klijent nalazi u ugodnom okruženju. Izbjegavajte sobe s jakim svjetlom ili, obratno, prekomjerno zamračene. Prostor za savjetovanje trebao bi biti dobro izoliran od vanjskih zvukova, tako da klijenta ne ometaju tuđi zvukovi i, s druge strane, da se ne boji da ga netko drugi čuje.
Korak 2
Pripremite se za sastanak s određenim klijentom. Ako je moguće, proučite njegov osobni dosje prije nego što se sastanak izravno održi. Doznajte o njegovoj obitelji, poslu, savjetovanjima s drugim liječnicima, ako su bili prije. Pozovite klijenta da test završi kod kuće i donese vam ga dan prije sastanka. Tada ćete imati vremena za analizu materijala i razradu najbolje komunikacijske strategije.
3. korak
Pažljivo slušajte klijenta. Pronaći razgovorljivog pripovjedača puno je lakše nego naći dobrog slušatelja, pa ljudima neprestano nedostaje pažnje. Obraćajući se psihologu, osoba očekuje da je se barem čuje. Govor je samo po sebi dio svake terapije: veza između govora i mišljenja mnogo je jača nego što se često čini. Verbalno formalizirajući svoju misao, osoba počinje na problem gledati na drugačiji način, što mu često pomaže da ga riješi.
4. korak
Nemojte nametati svoje mišljenje klijentu. Zadatak profesionalnog psihologa nije riješiti njegov problem za osobu, već joj pomoći da samostalno shvati poteškoće koje su se pojavile. Vrlo je važno da klijent sam donese određenu odluku i bude spreman biti odgovoran za napravljeni izbor.
Korak 5
Izgradite svoju komunikaciju prema principu dijaloga. Njegova suština nije u naizmjeničnoj razmjeni primjedbi, već u unutarnjem razumijevanju i prepoznavanju prava svakog od sudionika u razgovoru na osobnu slobodu i samoodređenje. Komunikacija treba biti dvosmjerna i zasnivati se na uzajamnom poštovanju, u protivnom će savjetovanje izgubiti smisao. Psiholog ne samo da treba očekivati otvorenost od klijenta, već i biti spreman psihološki se otvoriti, ne dopuštajući pritisak na sebe, ali i ne pritiskajući sebe. Samo ako psiholog i klijent daju jednak doprinos rješavanju problema, razgovor će biti učinkovit.
