Ljubomora je postojala u svako doba, samo ako su se ranije zbog nje tukli u dvobojima ili ulijevali otrov u hranu, sada to nije običaj pokazivati.
Općenito, ljubomora može imati dva razloga. Prvo, to je strah od gubitka nekoga koga volite. I drugo - pretjerani osjećaj vlasništva, kada se jedna osoba smatra toliko važnom i značajnom da njezin partner postaje njegovo vlasništvo, bez prava na vlastito mišljenje ili želje.
Kao i svaki drugi psihološki problem, i ljubomora je osjećaj koji nam je došao iz djetinjstva. Ovo je model ponašanja koje je dijete naučilo u procesu obrazovanja. Ako u obitelji ima nekoliko djece, onda nema sumnje da će se međusobno natjecati i kao rezultat toga pokazivati osjećaj ljubomore. Ako roditelji takvoj djeci daju dovoljno ljubavi i pažnje, tada će to stanje prerasti bez problema. Druga je situacija kada su roditelji previše zaštićeni, narušavaju djetetov osobni prostor, ometajući njegov osobni život. Tada dijete takav model ponašanja prenosi na svoju obitelj, a također krši osobni prostor supružnika, lišavajući ga slobode.
Nemojte misliti da je ljubomora manifestacija ljubavi. Ljubav je prije svega poštivanje interesa partnera, a ne vječna sumnjičavost, nepovjerenje i skandalozne scene ljubomore. Nekima je korisno s vremena na vrijeme navesti razloge za ljubomoru. Misle da će na taj način moći privući pažnju svog partnera. Ali to je u osnovi pogrešno, jer ćete na taj način potkopati povjerenje, a veza će postati teret, partner će vas neprestano pokušavati uhvatiti u laži, svugdje tražiti obmanu. Neki se ljudi jednostavno ne mogu nositi sa svojim osjećajima ljubomore. Ako ste ljubomorni na sve zaredom, pokušajte učiniti suprotno: okružite partnera pažljivo tako da i sam počne tražiti način da se odmori od vas. Ponekad se dogodi da je ljubomora obrambena reakcija kada ljubomorna osoba i sama vara, čak i ako je to mentalno. Dakle, pokušava opravdati svoje postupke i misli.
Tajna obiteljske sreće je poštivanje osobnog prostora u kombinaciji sa zajedničkom razonodom.
