U svakodnevnom govoru riječ "savjest" koristimo najčešće kada nismo zadovoljni nečijim ponašanjem ili odnosom prema sebi. Njegov nedostatak ili odsutnost privlači našu pažnju. Kad nabrajamo pozitivne osobine neke osobe, radije ćemo se služiti pojmovima poput pristojnosti, odgovornosti ili jednostavno "dobre osobe". Pitam se zašto se to dogodilo?
Upute
Korak 1
Ako pokušamo shvatiti bit ove kvalitete ljudske prirode, prije svega odgovor će doći na razini osjećaja. Duboko u sebi svi ljudi razumiju o čemu se radi kad od nekoga čuju: "Potpuno sam izgubio savjest." Ali kad savjest opisujemo riječima, nehotice počinjemo imenovati različite karakteristike ljudskog ponašanja.
Korak 2
Savjest se prvenstveno očituje u sposobnosti procjene djela, kako vlastitih, tako i tuđih, sa stajališta dobra i zla. Za tu moralnu svijest nije odgovoran um, već duša osobe. Više savjesti ima onaj koji živi po nalogu srca.
3. korak
Prema objašnjenom rječniku V. I. Dahl, savjest je "urođena istina, u različitim stupnjevima razvoja". Ispada da svi na ovaj svijet dolazimo savjesni, ali samo radimo na njegovom razvoju, svatko na svoj način. I, iako pojedinac ima vlastiti osjećaj istine, savjest je zajedničko mjerilo istine za sve ljude.
4. korak
Kad nekoga osuđujemo, možemo reći da se sramimo. Osjećaj srama naš je pokazatelj moralnog ponašanja u obitelji i u javnom životu. Moralni principi odgajaju se od djetinjstva, njeguju u školi. Ali, ipak, ne slijedimo svi jednako glas savjesti. Da, i ovaj je glas nekome glasan i jasan, dok je za drugu potpuno tih.
Korak 5
Postoji još jedan aspekt ovog koncepta. Odnosi se na čovjekovu vjeru u Boga. Izraz "sloboda savjesti" znači odsutnost ograničenja u izboru religije ili u poricanju religije. Prema tome, savjest je izravno povezana s osobnom slobodom osobe, a istodobno je odgovorna za njezino skladno postojanje s drugim ljudima.
Korak 6
Kad razmišljamo o savjesti, razumijemo da je to nešto osobno, što izravno dodiruje dušu. Stoga ovu riječ rijetko koristimo u opisivanju čovjekova karaktera, što je prirodno u današnje vrijeme sve većih konvencija u komunikaciji među ljudima.
Korak 7
Čini se da upravo zato što je prisutnost savjesti primarni uvjet dobrih odnosa s drugima tako oštro reagiramo na besramno ponašanje. I njegovu nazočnost uzimamo zdravo za gotovo. Pa ipak, prije nego što požurimo kritički procijeniti drugu osobu, ne bi nam škodilo da češće zavirimo u vlastiti duš. Provjeravamo koliko je vlastita savjest čista i koliko se često vodimo njezinim poticajima.
