Od davnina su ljudi vjerovali u posebne "znakove sudbine" koji ih mogu upozoriti na predstojeću opasnost ili povoljan ishod slučaja. U današnje vrijeme, unatoč znanstvenom i tehnološkom napretku, još uvijek ima mnogo vjernih ljubitelja raznih znakova i praznovjerja.
Vjera u "znakove sudbine" rezultat je zajedničkog rada ljudskog mozga (samohipnoza) i određenih čimbenika okoliša. Ljudi podsvjesno pokušavaju povezati događaje vlastitog života s raznim pojavama.
Vjerovanje većine ljudi u predznake više je puta postalo predmet istraživanja znanstvenika. Dakle, skupina psihologa sa Sveučilišta Harvard odlučila je otkriti zašto su gotovo svi podvrgnuti praznovjerju u jednom ili drugom stupnju. Nakon provođenja posebne studije, otkrili su da je vjera u predznake sastavni dio prilagodljivog ponašanja svih ljudi koji žele objasniti složene pojave svijeta oko sebe.
Štoviše, sami znakovi izravno utječu na raspoloženje osobe, prisiljavajući je da podsvjesno očekuje događaje koji su mu "predviđeni odozgo". Odnosno, ljudi se psihološki prilagode pozitivnom ili negativnom valu i često dobivaju točno ono što su očekivali.
Znanstvenici s londonskog sveučilišta također su ozbiljno pristupili proučavanju problema vjerovanja ljudi u predznake. Provevši istraživanje s više od 5000 Britanaca, profesorica Stella McGuire došla je do zanimljivog i prilično neočekivanog zaključka: praznovjerni ljudi žive puno duže od svoje skeptične braće. 97% ispitanika starijih od 90 godina ozbiljno je tijekom života shvaćalo predznake, praznovjerja i predviđanja. Među ljudima starijima od 80 godina ta je brojka iznosila 93%.
To je navelo znanstvenike da vjeruju da vjerovanje u predznake čini osobu opreznijom i razboritijom, omogućuje joj da pažljivo razmotri vlastite postupke i djela. Uz to, praznovjerje ljude priprema za moguće neuspjehe, pouzdano ih štiteći od stresa i krivnje zbog neuspjeha.
