U svim sferama života pojam perfekcionizma sve je potpunije uključen. Čini se da je to dobro: težnja za najboljim, vječnim traženjem - zašto to nije poticaj za razvoj? No je li stvarno tako?
Perfekcionizam je beskrajna težnja osobe za izvrsnošću. Nažalost, ovo zvuči samo lijepo, ali zapravo je učinkovitost u ovom pothvatu nula bodova, nula desetina. Nije naporan rad i ustrajnost ti koji vode do najboljih rezultata. Najčešće je upravo suprotna glavna sila koja sprječava bilo koji pothvat.
Izvori čovjekovog perfekcionizma uvijek su u osjećaju vlastite inferiornosti koju su oblikovali okolina i situacije tijekom prethodnog života. Najčešće sve počinje u djetinjstvu. To se obično događa ako su roditelji, umjesto zdravog poticanja i ljubaznog poučavanja, kod svog djeteta razvili kompleks gubitnika sa svojim beskrajnim kritikama.
Takva osoba ne može dati stvarnu procjenu svojih sposobnosti i mogućnosti, već se neprestano trudi prilagoditi sebe i sve svoje rezultate idealnom okviru koji je za sebe izmislio. U većini slučajeva ispada da su rezultati mračni, već postojeći kompleksi napreduju u razvoju, nevjerica u sebe i nečija snaga raste.
Strah od nedosljednosti dovodi do usvajanja nove životne pozicije - nerada. "Nego raditi loše - bolje je uopće ne raditi." No, može li se to smatrati izlazom iz ove situacije? Neravnoteža između željenog i primljenog, koja je prisutna prvenstveno u glavi, mora se nježno ispraviti. U svim pitanjima vezanim za psihologiju osobnosti, ni u kojem slučaju je ne možete odsjeći s ramena - sve prilagodbe treba provoditi postupno.
Vrlo je važno shvatiti da ne postoje idealni ljudi, a svi uvijek imaju priliku pogriješiti. Štoviše, ovo je posebna vrijednost života - u stjecanju vlastitog iskustva. Samo onaj koji ništa ne radi nije u zabludi, ali sada znamo da to nije opcija.
Uvijek se morate truditi pokriti cjelokupnu situaciju u cjelini, jer vrlo često, zaustavljajući pažnju na beznačajnim sitnicama i posvećujući svu svoju snagu ovome, glavna stvar se gubi iz vida. Posljedice u stvarno ozbiljnim problemima mogu biti vrlo različite, pa je bolje odmah djelovati promišljeno i svjesno (ovdje je ključna riječ djelovati, a ne razmišljati i realizirati u nedogled).
Pokušajte njegovati sposobnost slušanja i, što je najvažnije, slušanja drugih. Zapravo je ispravan stav prema konstruktivnoj kritici u većini slučajeva već pola uspjeha. I pokušajte se pomiriti s činjenicom da su svi ljudi nesavršeni, a to je upravo osobenost i vrijednost svake osobe.
