Djeca su nevjerojatna stvorenja. Ali s godinama gube mnoge lijepe karakterne osobine. I s godinama dolazi do razumijevanja da odraslima itekako nedostaju neke osobine koje posjeduje svako dijete.
Roditelji uvijek pokušavaju usaditi svom djetetu one osobine koje će, prema njihovom mišljenju, biti korisne u budućnosti. To ne uspijeva uvijek, ali proces obrazovanja se ne zaustavlja na tome. Napokon, svi žele da dijete odraste snalažljivo, poduzetno, empatično.
Roditelji također mogu učiti od svog djeteta. Steknite neke osobine iz djetinjstva. Prirodno, nema potrebe da postanete hirovitiji i skrovitiji. Ali postoje mnoge osobine koje su pozitivne. A uglavnom ih posjeduju djeca.
Uživaj u svakom trenutku
Odrasli su često ogorčeni kad dijete negdje oklijeva. Uostalom, morate požuriti, nema vremena za stajanje i promatranje gusjenice kako puže kroz cvjetnjak. No, malo ljudi razumije da je ovo najvažniji događaj za bebu.
Ponekad odraslima nedostaje upravo ta neposrednost. Stalno im se žuri i zaboravljaju uživati u trenutku. Osjeti to u potpunosti. Stoga je važno povremeno se sjetiti da na svijetu postoje stvari koje su puno važnije od brojnih planova.
Ne treba gomilati pritužbe
Djeca dugo nisu u stanju da se ljute na svoje roditelje, braću, sestre i ljude oko sebe. Sukobi jednostavno nestanu u pozadini, a zatim se potpuno zaborave. Čak i nakon ozbiljne emocionalne oluje, prijateljstvo i mir mogu ponovno zavladati u kući u roku od nekoliko sati.
Odrasli se ne mogu pohvaliti takvim odnosom prema sukobu. Sposobni smo desetljećima držati zlobu. Mora se dogoditi nešto vrlo ozbiljno kako bismo mogli zaboraviti na borbe. Štoviše, sukob može nastati ispočetka, a posljedice će biti vrlo velike.
S tim u vezi, odrasli trebaju učiti od djece koja zaborave na pritužbe i nastavljaju dalje istraživati svijet. Prirodno, ne govorimo o oprostu. Ali nemojte se godinama vrijeđati zbog sitnica.
Znajte kako obraniti svoje granice
Djeca mogu reći ne. Niti će se osjećati loše. Neće razmišljati o tome da su nekoga uvrijedili svojim odbijanjem. Oni samo nastavljaju živjeti i raditi svoje. Uz to, djeca će uvijek moći objasniti zašto su to odbila. I oni kažu ono što misle.
Ta dječja karakterna osobina odraslima ponekad nedostaje. Da, možda mislite da je biti tup nepristojan. Da trebate pronaći kompromis. Da se trebate složiti kako ne biste uvrijedili osjećaje druge osobe. Ali to nije slučaj. Zapravo je puno važnije biti sposoban braniti svoje granice i ne raditi ono što ne želiš. Vaše bi želje uvijek trebale biti na prvom mjestu.
Nema straha od neuspjeha
Djeca ne znaju puno. Međutim, to ih nimalo ne plaši i ne zaustavlja. Aktivno uče, uče nešto novo, bez straha da će pogriješiti. Neuspjesi ih uopće ne plaše. Da su se bojali pogrešaka, nikada ne bi naučili hodati. Djeca će uvijek pronaći način da prevladaju prepreku.
Odrasli, nažalost, s godinama gube tu osobinu svog dječjeg karaktera. Da bi odustali od sna, trebaju samo napraviti najmanju pogrešku. Primjerice, postoje ljudi koji će odustati od trčanja, probudivši se pola sata kasnije nego što su željeli. I s godinama, znakovi ometaju čovjekov život. Otišli ste u teretanu, ali ste zaboravili članstvo? Kad se vratite, potpuno odustajete od treninga. Jer povratak je loš znak.
Sposobnost sanjanja
S godinama odrasli prestaju sanjati. Jednostavno gubimo tu dječju sposobnost. U ranoj dobi svatko od nas vjerovao je u čuda. Sanjali smo ne razmišljajući hoće li se sve to ostvariti ili ne.
S godinama prestajemo sanjati. Umjesto toga, planiranje nam upada u život. Odrasli si postavljaju samo one ciljeve koji se mogu ostvariti u bliskoj budućnosti. Štoviše, u većini slučajeva ti su ciljevi prilično skromni. Napokon, ako si postavimo zadatak velikog opsega i ne shvatimo ga, to će biti katastrofa. Možete biti duboko depresivni. Stoga odrasli prestaju sanjati i ne postavljaju si velike ciljeve.
Ali postavljanje ciljeva i snova se međusobno ne isključuju. Možete postići ciljeve i poželjeti nešto više. Nešto što će naš život preokrenuti, učiniti sretnijim i bajkovitijim. Na kraju, možda se za koju godinu san i ostvari.
