Mnogo je članaka posvećenih rješavanju lijenosti. Međutim, nedavna istraživanja sugeriraju da je lijenost zaštitna funkcija psihe. Egzistencijalni psihoterapeut Alfried Langle otkriva razloge osuđenog ponašanja i sumnja da se lijenost mora prevladati.
Ne govorimo o lijenosti ako osoba stalno sjedi na Internetu ili ispred TV ekrana. Ovo je već ovisnost, potpuno drugačiji koncept. Lijenost je nespremnost da se nešto učini bez očitog razloga.
Prema nedavnim istraživanjima, lijenost je naše poricanje pravila ponašanja, ciljeva i zadataka, moralnih stereotipa i načina života općenito, koji su nam prisilno nametnuti.
Stalno smo zauzeti odnosima sa svijetom, s drugim ljudima, s budućnošću. Za ispravnu izgradnju života vrlo je važno biti ponekad zauzet sobom, svojim unutarnjim svijetom. Svatko bi trebao ići svojim putem. Dakle, Kinezi imaju koncept "wei woo" - postojanje "za sebe" ili "zbog nečijeg" ja ". Stoga moderna lijenost nije ništa drugo nego život za sebe, zaštita od vanjskih recepata koji sprječavaju čovjeka da bude sam sobom.
U podsvijesti sve stvari dijelimo prema principu "sviđa mi se - ne sviđa" i reagiramo u skladu s rezultatom. Odustajemo od nekih stvari ili ih odgađamo za kasnije u korist zanimljivijih aktivnosti.
Psiholog Alfried Langele u svojoj knjizi "Shvatite što život očekuje od mene" kaže: "Lijenost je način da se prebrodi nepovoljno vrijeme. Sjećam se studentice koja mi se obratila za pomoć, jer se smatrala vrlo lijenom i bila opterećena time Lijenost je bila najgora. Pokazalo se da je djevojčica pod pritiskom roditelja dugi niz godina proučavala ono što je nije zanimalo. A kad je počela raditi po svojoj specijalnosti, imala je živčani slom. duhovna komponenta njezine osobnosti) i njezin život kretali su se iza nje, kao iza paravana. Pa je, ne shvaćajući to, odgovorila na dva najvažnija pitanja za osobu. Prvo: ima li ičega u ovome što radim? vrijedno za ja, da li mi život daje ono što osjećam dobro? Drugo, odgovara li ono što moram učiniti svojoj biti?
Lijenost nam daje vremena da budemo svoji i razmislimo o potrebi da nešto učinimo. Vrijeme ide, rokovi se skraćuju, a pod tim pritiskom motivacija za izvršavanje zadatka postupno se povećava. Kako se bliži rok za završetak posla, sve češće postavljamo pitanje "Treba li mi stvarno?", "Što će se dogoditi ako to ne učinim?", "Kako prestati biti lijen?" Ova pitanja pomažu nam da shvatimo istinski značaj ovog zadatka za nas i posljedice njegovog neizvršenja. A ako se ne počnemo baviti ovim poslom, to znači da mi je „sada nešto drugo važnije“.
