Način prijenosa informacija dijeli se na 2 vrste: verbalni i neverbalni. Verbalni oblik kao način komunikacije među ljudima je govor osobe. Neverbalna komunikacija uključuje izraze lica, geste i pokrete tijela.
Pojam i bit verbalne agresije
Interakcija ljudi, naime prijenos informacija, razmjena osjećaja i dojmova verbalnim kontaktom, naziva se verbalnom komunikacijom. Kada komuniciraju, ljudi ne samo da dijele informacije o nekom predmetu, događaju ili pojavi, već izražavaju i svoj stav prema njima. To je bit komunikacije: sudionici dijaloga nastoje utjecati jedni na druge, pokušavajući uvjeriti u svoje stajalište ili izazvati određene emocije. Agresivni komunikativni čin u ovom slučaju karakterizira činjenica da se sudionik u razgovoru ponaša kao agresor i izražava svoje misli, osjećaje, osjećaje uz pomoć govorne agresije.
Verbalna agresija je način izražavanja negativnih emocija riječima. Valja napomenuti da je govor univerzalno sredstvo komunikacije među ljudima. Dakle, verbalnu agresiju karakterizira negativan govorni utjecaj. Stoga se destruktivno (destruktivno) ponašanje osobe, u kojoj svoj stav prema situaciji izražava uz pomoć vike, vrijeđanja, zlostavljanja ili prijetnji, naziva verbalnom agresijom.
Verbalna agresija smatra se asocijalnim ponašanjem, jer može uzrokovati mentalne poremećaje i odstupanja. Često se živopisne manifestacije verbalne agresije graniče s fizičkim nasiljem. Razlozi agresivnog govornog ponašanja su nezadovoljstvo, neslaganje ili kontradiktoran stav osobe prema trenutnoj situaciji.
Općenito, cilj agresora je privući pažnju, pokoriti mu volju, povećati agresorovo samopoštovanje omalovažavanjem dostojanstva protivničke ličnosti. Valja napomenuti da se latentne manifestacije verbalne agresije, na primjer, zle šale, neizravne osude ili optužbe, nazivaju slabim manifestacijama agresije.
Ljudsko ponašanje može biti svjesno i nesvjesno, pa tako i verbalnu agresiju agresor može koristiti namjenski i nenamjerno. Verbalna agresija (plač, histerija) može se koristiti kao sredstvo manipulacije ponašanjem sugovornika. Primjerice, agresor pokušava izazvati sažaljenje i suosjećanje kako bi dobio ono što želi.
Sfera verbalne agresije
Ljudi se svakodnevno suočavaju s agresivnim govorom: u trgovini, radnom okruženju, prijevozu, na ulici. Verbalna agresija i ispoljavanje neprijateljskih emocija nalaze se čak i u obitelji: kritika, prijekori, optužbe. Roditelji bi trebali izbjegavati verbalnu agresiju jer djeca uče to ponašanje.
Agresivna komunikacija česta je među adolescentnom djecom, posebno siročadi i djecom iz jednoroditeljskih obitelji. Takva su djeca sklonija asocijalnom ponašanju kao posljedici psihološke traume. Odvojenost od roditelja, nedostatak ljubavi i odobravanja dovode do iskrivljenog svjetonazora i samosvijesti tinejdžera.
Poznato je da je razina agresivnosti kod adolescenata u izravnom razmjeru sa samopoštovanjem. Težnja za vodstvom i osjećaj superiornosti nad drugima karakteriziraju izražena verbalna agresija. Govorna agresija može se očitovati kao sredstvo obrane u slučajevima kada se tinejdžer osjeća nesigurno i osjeća neprijateljstvo od drugih.
Govornu agresiju moramo naučiti kontrolirati, a negativne emocije pretvoriti u pozitivne. Primjerice, preporuča se usmjeravanje unutarnjih napetosti i negativnih osjećaja u sportske, kreativne i konstruktivne aktivnosti. Psiholozi preporučuju da ne podlegnete provokacijama agresora i ne odgovarate verbalnom agresijom.
