Što je depresija? Ona je, za razliku od prihvaćene u svakodnevnom životu, mentalna bolest, popraćena nizom pritužbi.
Stabilno depresivno raspoloženje, inhibicija djelovanja i razmišljanja, gubitak interesa za okoliš, kao i različiti tjelesni simptomi poput nesanice, oštećenja ili gubitka apetita, sve do pojave bolnih stanja, svi su mogući znakovi depresije.
Većina ljudi s depresijom prije ili kasnije razvije misli o samoubojstvu, a kao rezultat toga, 10 do 15% počini samoubojstvo.
Depresivna stanja ponavljaju se godišnje. Vrhunac bolesti javlja se u dobnoj skupini od 30-40 godina. Vjerojatnost da će tijekom života razviti depresiju je 7-18%, dok je kod ženske populacije dvostruko veća vjerojatnost da će razviti ovaj poremećaj od muškaraca.
Mnogi bolesnici ne odlaze liječniku. Neki su zbog neznanja, drugi zbog osjećaja srama ili pokušaja represije, strahuju od priznanja da imaju bolest. Međutim, često zbog različitih simptoma ni liječnici ne otkrivaju depresiju, jer nemaju svi jednako dovoljno psihijatrijskog iskustva da brzo prepoznaju bolest.
Brza i pravodobna dijagnoza čini položaj pacijenta daleko od beznadnog. Posljednjih desetljeća nije učinjeno tako malo za terapiju, što rezultira time da se više od 80% pacijenata može dobiti učinkovitom dugotrajnom njegom. Tim je važnije da se provodi edukativni i informativni rad koji otkriva suštinu bolesti, jer ona može uhvatiti svakoga, bez obzira na dob, spol ili socijalni status.
O unipolarnoj depresiji govori se kada depresivne faze još nisu manične prirode. Ako postoje takvi znakovi kao što su depresija, apatija, nezainteresiranost za ono što se događa, kao i faze pretjerano povišenog raspoloženja s tendencijom udaljavanja (manija), tada govorimo o bipolarnoj depresiji. U oko 20% bolesnika bolest je bipolarna.
Posljednjih godina postoje neki pokazatelji da bipolarni poremećaji s blagim maničnim simptomima mogu ostati neprepoznati. Manije u čistom obliku bez depresivne faze rijetke su i čine oko 5%.
