Psiha radi prema određenim zakonima, ti su zakoni opisani i testirani u psihologiji. U tome je osobito uspješna sistemska psihologija. U okviru sistemske psihologije postoje tri pravila koja psiha slijedi u svom radu.
Pravilo 1. U psihi nema ničeg suvišnog.
Bilo koja značajka, bilo koji simptom, bilo koji element u psihi uvijek izvršava neku korisnu funkciju. Korisno ne sa stajališta individualne svijesti, već sa stajališta postojanja psihe, sa stajališta održavanja njezine cjelovitosti i vitalnog funkcioniranja. Ako vam se nešto u vašoj psihi ili vašoj osobnosti čini beskorisnim ili suvišnim, to znači samo jedno: trenutno ne vidite funkciju koju to nešto obavlja. Svaka loša navika obavlja važan zadatak u našem psihološkom životu. Morate poraditi na širenju svoje zone svijesti kako biste otkrili ovaj zadatak.
Pravilo 2. Većina događaja dogodi se čovjeku s razlogom.
Postoji razlog zašto se čovjeku događaju određeni događaji. Ovaj razlog leži u samoj osobi - u njenoj psihi, u njezinoj osobnosti, u njezinim psihološkim karakteristikama. U svakom slučaju koji se dogodi čovjeku, psiha ima aktivnu ulogu. Čak i ako osoba sama to odbije priznati. Naš je život rezultat naših izbora.
Pravilo 3. Psiha ne odražava pasivno stvarnost, već je aktivno konstruira.
U eksperimentima na radu percepcije, koje su provodili gestalt psiholozi, dokazano je da psiha ne odražava jednostavno stvarnost, poput zrcala. Psiha ga aktivno gradi. Primjerice, ako vam se prikaže obris kruga nacrtanog točkastom linijom, oblik ćete i dalje doživljavati kao krug, a ne kao zasebne crte. To je aktivna uloga psihe u percepciji stvarnosti. Ako nemamo dovoljno informacija, promišljamo ih u skladu s našim prethodnim iskustvom.
Pravila 2 i 3 međusobno su povezana. Drugo se pravilo odnosi na radnje i događaje koji se događaju osobi. Treće se pravilo usredotočuje na osobitosti percepcije tekućih događaja. Percepcija i djelovanje međusobno su povezani, jačaju jedni druge.
Dajem vam jednostavan primjer. Pretpostavimo da ste izašli vani i odjednom je počela padati kiša.
- U jednom ćete se slučaju uznemiriti (percepcija), pogoršati raspoloženje, vratit ćete se kući (akcija) i brinuti ćete se da vam se planovi nisu ostvarili (percepcija). Svijet će vam se činiti dosadnim i neće ispuniti vaša očekivanja (percepcija).
- Inače, možete biti zadovoljni kišom (percepcija), otvoriti kišobran ili čak pokisnuti za svoje zadovoljstvo (akcije), raspoloženje će vam biti dobro i entuzijastično (percepcija). Svijet će vam se činiti pun iznenađenja, vaš osjećaj jedinstva s prirodom će se izoštriti (percepcija).
Oba lanca mogu se nastaviti unedogled. Tako stvaramo vlastito raspoloženje, reguliramo svoje postupke, što u konačnici utječe na sliku svijeta u kojem živimo. "Ono u što vjerujemo postaje stvarnost."
