Maltretiranje znači maltretiranje pojedinca, kako od strane jedne osobe tako i od strane grupe. Pojedinac je fizički ili psihički zlostavljan.
Nasilje je najčešće u obrazovnim institucijama. Djeca biraju žrtvu i ponižavaju je, pokušavajući tako sakriti vlastite nedostatke. Vrlo je teško, a ponekad i gotovo nemoguće riješiti već postojeću situaciju sukoba između učenika i razreda. Stoga prevenciju treba započeti već u osnovnoj školi.
Važna komponenta je stvaranje povoljne psihološke klime u učionici. U okupljanju djece trebali bi biti uključeni roditelji i učitelji. Djeca moraju biti u mogućnosti međusobno komunicirati. Obično se takva interakcija provodi kroz razne klubove, krugove, događaje usmjerene na sport, kulturu i hobije.
Psiholozi i socijalni pedagozi trebali bi obratiti pažnju ne samo na problematičnu djecu. Često naizgled smirenoj, sramežljivoj djeci treba dijagnostika. Glavni zadatak psihologa je razviti osobnost takvih školaraca, podići im samopoštovanje, tako da se mogu zauzeti za sebe u budućnosti.
Sljedeći je korak vođenje razgovora, igara i treninga usmjerenih na nenasilno rješavanje sukoba. Studenti bi trebali naučiti razumjeti da je bolje pronaći kompromis nego šakama rješavati probleme.
Posljednji korak je korektivni rad s onom školarcima koja se od malih nogu pokazuju kao agresor, poticatelj svađa. Prije svega, potreban je složen rad s takvom djecom, odnosno utjecaj škole i obitelji. Potrebno je postaviti okvir neprihvatljivog ponašanja za dijete, ali istodobno je potrebno zaboraviti da i najproblematičnije dijete treba ljubav i poštovanje.
