Fenomen naučene bespomoćnosti postavlja se u ranom djetinjstvu, kada dijete shvati da ne može kontrolirati ishod događaja. Bez obzira koliko se dijete trudilo, situacija ostaje nekontrolirana.
Naučenu bespomoćnost puno je lakše spriječiti u djetinjstvu nego uroditi njezinim plodovima u starijoj dobi. Sukladno tome, važan je i rad roditelja.
Dijete se često boji neuspjeha, budući da je u ovoj situaciji već prošlo gorko osobno iskustvo. Međutim, to nije razlog za depresiju. Prvo što treba učiniti je objasniti djetetu postojanje pobjeda i poraza u životu. Naučite dijete objektivno isticati pozitivne osobine koje se mogu naučiti iz neuspjeha.
Dječja osobna bespomoćnost često ide uz takve osobine ličnosti kao što su izoliranost, sramežljivost i sramežljivost. Ni u kojem slučaju nemojte ograničavati dijete u komunikaciji, čak i ako u tome ima poteškoća. Samo iskustvo ponovljenog prolaska iste situacije može dovesti do pozitivnih rezultata. Dijete će shvatiti da se nema čega bojati.
Naučite dijete da komunicira bez sukoba s vršnjacima. To će vam pomoći da učinkovito analizirate korijen problema i pronađete optimalna rješenja. Igrajte nekoliko konfliktnih situacija u svojoj obitelji. Upoznavši ih u životu, dijete će se osjećati puno sigurnije.
